Nakon razvoda, mnogi roditelji pitaju se kada je primjereno upoznati dijete s novim partnerom/partnericom. Mnogi također strahuju da će dijete odbaciti novu osobu u njihovom životu i narušiti odnos između djeteta i roditelja. Način kako će to roditelji učiniti i sam pristup djetetu značajno utječe na djetetovu prilagodbu i vjerojatnost prihvaćanja nove osobe u životu.
Kako djetetu olakšati proces prilagodbe?
Jedna od najvažnijih stvari prilikom uvođenja novog partnera u život djeteta je procijeniti kada je prošlo dovoljno vremena od razvoda roditelja. Djeca, kao i odrasli, prolaze kroz proces tugovanja za obiteljskom zajednicom u kakvoj su ranije živjeli, a proces tugovanja često traje oko godinu dana.
Upoznavanje novog partnera ili partnerice s djetetom poželjno je učiniti tek nakon što je proteklo dovoljno vremena tijekom kojeg je roditelj uspostavio određenu stabilnost i sigurnost u partnerskom odnosu i doživljava ga perspektivnim.
Novu osobu potrebno je uvoditi u život djeteta postepeno i voditi računa o tome koliko djetetu odgovara da provodi vrijeme sa svojim roditeljem i njegovim novim partnerom u odnosu na vrijeme koje provodi samo s roditeljem.
Poželjno je da roditelj koji planira dijete upoznati sa novim partnerom/icom sam o tome obavijesti drugog roditelja kako dijete ne bi stavio u neugodnu i stresnu poziciju time što će samo morati obavijestiti drugog roditelja i suočiti se sa njegovom reakcijom ili će pak informaciju zatajiti pred drugim roditeljem.
Nadalje, važno je uzeti u obzir dob djeteta te postoji li kod djeteta još uvijek nada da bi se roditelji mogli pomiriti. Mlađa djeca sklonija su nadati se eventualnom pomirenju roditelja te je važno o tome s djetetom razgovarati i dati mu dovoljno vremena da prihvati konačnost raskida veze između roditelja. Moguće je da dijete novu osobu doživi kao suparnika u borbi za pažnju i ljubav roditelja. U tom slučaju važno je posvetiti dodatnu pažnju djetetu te otvoreno s njime razgovarati o tome kako je roditeljska ljubav trajna i bezuvjetna te kako će dijete uvijek svom roditelju biti na prvom mjestu. Drugi razlog zbog kojeg dijete može odbaciti novog partnera/partnericu roditelja je odanost prema drugom roditelju koji je samac. U toj situaciji poželjno je da roditelj koji je samac djetetu da odobrenje i potakne ga na slobodan odnos s novim partnerom/partnericom drugog roditelja. Roditelji ne bi trebali ispitivati dijete o novim vezama drugog roditelja jer to dijete dodatno zbunjuje i na (in)direktan način daje do znanja da ne bi trebalo prihvatiti tu novu osobu.
Što roditelj može učiniti?
iskreno i otvoreno razgovarati s djetetom o tome što misli i osjeća o novom partneru, bez obzira koliko to roditelja smeta ili boli
biti strpljiv i dati djetetu prostora i vremena da prihvati novu situaciju
razgovarati s bivšim partnerom da podrži njegovu novu vezu te da o njoj ne govori negativistički pred djetetom
osigurati vrijeme kada će dijete moći provoditi nasamo s roditeljem
tijekom blagdana i godišnjih odmora osobito voditi računa o djetetovim navikama (novi partner može imati drugačije navike i običaje)
ukoliko novi partner/partnerica ima djecu potrebno je isplanirati upoznavanje djece. Poželjno je djecu potaknuti na odnos i zbližavanje, ali im je za to potrebno dati i dovoljno vremena. Navođenjem na prebrzo zbližavanje djece i imenovati njihov odnos kao obiteljski moguće je postići suprotan efekt. Umjesto toga, poželjno je dopustiti djeci da grade postepen odnos i samostalno imenuju vrstu odnosa koju imaju s novim osobama u obitelji.
Na kraju, prilikom planiranja zajedničkog života s partnerom/partnericom i djecom potrebno je odrediti jasne granice svih uloga te što je čija odgovornost u odnosima. Pritom može biti korisno raspraviti sa novim partnerom pitanje različitosti u pristupu i stilova roditeljstva, odgoja i discipline, komunikacije sa drugim roditeljem djeteta, provođenja slobodnog vremena i blagdana, prisustvovanja obiteljskim druženjima, školskim roditeljskim sastancima, komunikacije sa učiteljem, trenerom ili drugim važnim osobama u djetetovom životu kako ne bi došlo do nepotrebnih problema.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Comments