Seksualno zlostavljanje djece odnosi se na uključivanje razvojno nezrelog djeteta i/ili adolescenta u spolne aktivnosti koje ono ne može u potpunosti shvatiti, za koje nije razvojno pripremljeno i ne može dati zreli pristanak, odnosno to je svaka vrsta seksualne aktivnosti koja kod djeteta izaziva nelagodu i koja je protiv njegove volje. Iz toga proizlazi da seksualno zlostavljanje obuhvaća niz različitih postupaka prema djetetu od strane odrasle osobe, ili maloljetne osobe koja ima moć nad djetetom, a koji mogu varirati u intenzitetu i učestalosti. Mogu uključivati fizički kontakt (genitalni ili oralni), u nekim slučajevima i uz upotrebu sile, ili mogu biti bez fizičkog kontakta; mogu se dogoditi jednokratno ili se odvijati višekratno, tijekom niza godina; mogu uključivati jednog ili više počinitelja te mogu uključivati korištenje tehnologije (npr. fotografiranje ili snimanje seksualnog zlostavljanja i dijeljenje tog sadržaja).
Tko su počinitelji seksualnog zlostavljanja djece?
Djecu mogu seksualno zlostavljati odrasle osobe ili druga djeca koja su, zbog svoje dobi ili stupnja razvoja, u položaju odgovornosti, povjerenja ili moći nad žrtvom.
Istraživanja pokazuju da većinu seksualnih zlostavljača čine muškarci (u 87% do 95% slučajeva), a u manjem postotku žene (u 20% slučajeva). Počinitelji su djetetu poznate osobe u više od 90% slučajeva, a gotovo 80% seksualnog zlostavljanja djece počinjeno je unutar obitelji. Počinitelji dolaze iz svih dijelova društva i svih sredina. Često se drugima čine „normalnima“ i u mnogim slučajevima njihovim prijateljima, rođacima ili kolegama na poslu teško je povjerovati da su zlostavljali dijete.
Razlikujemo incestuozne zlostavljače i pedofile, a istraživanja provedena na odraslim počiniteljima pokazuju da većina njih ima vlastito iskustvo seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, a koje najčešće nije otkriveno.
Incestuozno zlostavljanje
Incest se odnosi na seksualnu aktivnost između osoba u krvnom srodstvu. Incest koji uključuje dijete je poseban oblik seksualnog zlostavljanja koji uključuje obiteljsko zlostavljanje, pri čemu roditelj ili roditeljska figura, kojoj je povjerena briga o djetetu, iskorištava svoju ulogu i postaje zlostavljač.
Seksualno nasilje nad djecom može se dogoditi bilo kada i bilo gdje, ali predstavlja poseban oblik izdaje kada se dogodi od najbližih koji su trebali biti skrbnici i zaštitnici.
Obzirom da se incest događa u obiteljskom okruženju, često se teže otkrije od ostalih oblika seksualnog zlostavljanja jer se djeca ne usude nikome reći što se događa zbog straha od posljedica. Uz to, prisutan je i strah od nepovjerenja ostalih članova obitelji, ali i javnog sramoćenja i raspada obitelji.
Incest se može događati na dva načina. Jedan koji uključuje izravne prijetnje i prisustvo nasilja u odnosu te onaj u čijoj je podlozi manipulacija. U prvom, dugotrajno zlostavljanje omogućava fizička prisila i strah od nasilja u slučaju odbijanja odnosa te eventualne prijave. U drugom obliku, zlostavljač uvjerava dijete kako su seksualne radnje zapravo iskaz ljubavi i naklonosti te se od djeteta očekuje da zadovolji potrebe zlostavljača.
Djeca i odrasli koji su u djetinjstvu doživjeli seksualno zlostavljanje od strane člana obitelji često žive s velikim osjećajem srama i krivnje. Među mlađom djecom, može se činiti da zlostavljanje ne ostavlja posljedice na dijete, pogotovo onda kada se ne događa često i bezbolno je. U tim situacijama, najveći efekt događa se u vrijeme kada dijete dosegne razvojnu dob da može razumjeti događaj i uvidjeti težinu istog.
Tko su pedofili?
Pedofili su odrasle osobe koje imaju seksualni interes prema mlađoj djeci ili djeci pretpubertetske dobi, što znači prisutnost snažnih maštanja, seksualnog uzbuđenja ili ponašanja koja uključuju seksualnu aktivnost s djecom. Postoje podaci da je ovaj poremećaj učestaliji kod osoba sa ranim iskustvom doživljenog seksualnog zlostavljanja. Većina osoba s pedofilskim sklonostima su heteroseksualne orijentacije, a mnogi su oženjeni i imaju djecu. Iako se često smatra da su pedofili isključivo muškarci, postoje i žene koje seksualno zlostavljaju djecu. One su najčešće i same bile zlostavljane u djetinjstvu, a žrtve su im često vlastita djeca ili djeca povjerena na čuvanje. Pedofili najčešće stupaju s djecom u kontakt procesom vrbovanja.
Kako pedofili dolaze u kontakt s djecom?
Pedofili najčešće u odnosu sa djecom nisu nasilni već se postepeno približavaju djetetu te pridobivaju povjerenje djeteta i njegove obitelji. Oni na neki način postepeno “zavode” svoju žrtvu. Vrlo često, kroz unaprijed razrađene i dugotrajne strategije, prikupljaju podatke o djetetu i na taj način postepeno postaju dio djetetova života. Upoznavanje djece često se odvija putem interneta koji je osobito pogodan medij koji pedofilima olakšava i upoznavanje i dobivanje informacija od djeteta. Nakon toga počinju smanjivati djetetove inhibicije po pitanju seksualnosti na način da nude djetetu igre i aktivnosti koje uključuju razodijevanje, počinju davati seksualne komentare ili pokazivati djetetu pornografske materijale. Na taj način započinju zlostavljanje.
Veliki dio pedofila će se približiti obiteljima koje su siromašne, roditeljima koji su prezaposleni, samohranim majkama kojima je dobrodošla podrška, obiteljima u kojima je prisutna bolest te obiteljima u kojima se, zbog ovih ili nekih drugih razloga, briga o djeci zanemaruje ili su djeca prepuštena sama sebi. Pedofil tada dolazi kao spasitelj koji nudi pomoć ili podršku, ostavlja dojam ljubazne, dobronamjerne osobe, uvijek spremne uskočiti i pomoći. Ako je žrtva siromašna, primjerice, pedofil će ju pridobiti skupim igračkama, mobitelima, ako je usamljena, pedofil će se postaviti kao prijatelj. U većini slučajeva osoba je pažljiva prema djetetu, igra se i puna je razumijevanja za dijete, ponaša se prijateljski, može nuditi neku vrstu pomoći ili novac, a istovremeno pokušava saznati obiteljske ili djetetove tajne. Kada pedofil na taj način pridobije povjerenje djeteta to mu olakšava da vlastito zlostavljajuće ponašanje drži u tajnosti, nekada ucjenama i zastrašivanjem djeteta.
Preuzeto iz priručnika „Seksualno zlostavljanje djece: Kako se nositi s problemom i pomoći djetetu?“ (2023.), autorice: Tamara Žakula i Ivana Ćosić Prpić.
Ilustracija: Canva
Commentaires