Razgovor s djetetom o rastavi jedna je od najtežih, ali i najvažnijih stvari koje možete učiniti kako biste svom djetetu pomogli da se nosi sa svim promjenama koje dolaze. Na taj način dijete uključujete, pokazujete mu da vam je važno i da ga ozbiljno shvaćate, a dijete tako dobiva sigurnost i veći osjećaj kontrole nad situacijom, ne osjeća se skroz bespomoćno i prepušteno na milost i nemilost razvoju događaja.
Razgovor je važan za djecu svih uzrasta. I djeci najmlađe dobi potrebno je neko objašnjenje, u skladu s njihovom dobi i kapacitetima.
Kada treba razgovarati s djecom o rastavi?
Ne postoji pravilo za optimalno vrijeme. Pokušajte se staviti u cipele svog djeteta. Djeca imaju fine antene i osjete da se obiteljska klima promijenila te da je njihov prijašnji svijet uzdrman. Čak i ako roditelji još ne razmišljaju o razdvajanju, djetetu je možda potrebna poruka da se roditelji trenutno ne slažu ili imaju problema, ali pokušavaju pronaći rješenje. Ako je konačna odluka o razvodu donesena tada ju treba podijeliti sa djetetom.
Kako im reći?
Ako je moguće, učinite to zajedno i bez prisustva drugih osoba. Na taj način dajete djeci poruku da ste odluku donijeli zajednički. Ukoliko postoji opasnost od izbijanja svađe ili međusobnog okrivljavanja, bolja je opcija da samo jedan roditelj preuzme ovaj zadatak.
Prije razgovora zajednički dogovorite što ćete djetetu reći kako ga ne bi dodatno zbunjivali i uznemirili.
Ne pokazujte intenzivne emocije (tugu, ljutnju i sl.) koje mogu opteretiti dijete.
Ne raspravljajte s drugim roditeljem pred djetetom.
Održavajte kontakt očima s djetetom.
Priznajte svađe i/ili sukobe ukoliko su postojale, a dijete im je svjedočilo.
Ne činite ništa što bi zahtijevalo ili ohrabrilo dijete da zauzme stranu jednog roditelja.
Ne zahtijevajte od djeteta da se tijekom razgovora izjasni o bitnim pitanjima.
Pripremite se na moguće reakcije djeteta. Dijete može reagirati i osjećati se na različite načine. Koliko god je možda predosjećalo promjene u obitelji, prva reakcija je najčešće šok, nevjerica, tuga, bijes, strah, zbunjenost. Sve su te reakcije prirodne i u redu. Budite mirni i dozvolite djetetu da iskaže što osjeća (ne trebate se braniti, opravdavati ili razjašnjavati, već jednostavno čuti).
Što im reći?
Što ćete reći i kojim riječima, ovisi o dobi djeteta i situaciji. U prvom razgovoru dovoljno im je reći da ćete se razdvojiti kao par i više nećete živjeti zajedno kao obitelj. Djeci nije potrebno govoriti detalje o razlozima vašeg prekida kao što su nevjera, psihički problemi ili zlouporaba alkohola, to obično i ne žele čuti. Usmjerite se na ono što je za njih važno. Mnoga djeca su zabrinuta kakav će njihov svakodnevni život biti u budućnosti pa im treba što konkretnije reći gdje će tko živjeti nakon rastave, što će biti sa odlaskom u školu/vrtić/slobodnu aktivnost, gdje će živjeti roditelj koji se iseljava i kako i kada će ga viđati. Također, istaknite stvari koje ostaju nepromijenjene. Djeci je prije svega potrebna vjerodostojna poruka da ni otac ni majka neće prestati voljeti i brinuti se za dijete bez obzira što neće živjeti u zajedničkom kućanstvu, kao partneri.
U razgovoru s djecom budite iskreni i nemojte davati lažna obećanja. Ako nemate odgovor na sva pitanja onda to i recite djetetu. U svakom slučaju, jasno mu dajte poruku da su odrasli odgovorni za pronalaženje rješenja i da djeca nikada nisu i ne mogu biti odgovorna za rastavu.
Što nakon prvog razgovora?
Ostanite fizički blizu djetetu ako je to moguće (u istom kućanstvu tijekom noći).
Dogovorite još jedan zajednički razgovor kako bi se riješila sva dodatna pitanja ili nedoumice koje bi dijete moglo imati. Djeca se uvijek moraju uvjeriti da su sve čula i dobro razumjela što znači da ćete vjerojatno istu stvar ponoviti nekoliko puta.
Budite dostupni za razgovor kada god djetetu treba. Ne moraju to uvijek biti dugotrajni, duboki razgovori, nekad je dovoljno nekoliko kratkih rečenica koje dijete mogu umiriti ili zadovoljiti njegovu trenutnu potrebu kako bi se moglo vratiti igri ili drugim aktivnostima.
Slušajte svoje dijete i pratite kako se nosi sa situacijom.
Ne zaboravite da je djeci također teško razgovarati o temama koje su povezane s tako jakim osjećajima. Što se vi prirodnije budete bavili ovom temom to će djetetu biti lakše. Rastava ne bi trebala biti tabu tema. Dijete mora imati osjećaj da može i smije o tome slobodno razgovarati. Ako odrasli, na primjer, izbjegavaju reći široj obitelji ili drugima u okruženju svoju odluku o razvodu, to može prouzročiti neugodne situacija za dijete jer ono tada ne zna što može reći, a što ne. Igrajte s otvorenim kartama i pomognite djetetu da bude sretno unatoč razdvojenosti roditelja.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psiholog
Ilustracija: Pixabay
Commenti