Granice su interna pravila koja određuju što ćemo tolerirati drugim ljudima. Granice nisu pravila za druge ljude nego za onog tko ih postavlja.
Postavljanje granica važan je dio našeg identiteta i ključan aspekt zdravih odnosa s drugima. One odvajaju naš fizički prostor, osjećaje, potrebe i odgovornosti od tuđih. Ako su nam na primjer granice slabe vjerojatnije je da ćemo se tada teže nositi sa zahtjevima i potrebama drugih. Nekad će nas drugi nešto tražiti, a nekad će pritisak dolaziti iz našeg vlastitog osjećaja da bismo nešto trebali učiniti. Strah da ćemo, ako kažemo „ne“, ugroziti svoj odnos s drugom osobom vodi nas ka tome da pristanemo na nešto što zapravo ne želimo, a tada u sebi negodujemo. Ako ne možemo reći „ne“ ovom vanjskom ili unutrašnjem pritisku to znači da nemamo jasne granice i da smo izgubili kontrolu nad svojim prostorom.
Mnogi naši problemi s drugima mogu se riješiti zdravim unutrašnjim granicama odnosno jasnoćom u vezi toga što želimo ili ne želimo tolerirati sebi ili drugima.
Što znači imati zdrave granice?
Imati zdrave granice znači imati emocionalne, fizičke i psihološke barijere koje odlučno i dosljedno postavljamo između sebe i drugih ljudi kako bismo definirali što je prihvatljivo u našem ponašanju, komunikaciji i interakciji s drugima. Imati jasne granice pomaže nam očuvati vlastitu dobrobit, identitet i integritet te osigurava poštivanje naših potreba i vrijednosti. Da bi to postigli trebamo:
biti svjesni vlastitih granica odnosno naših potreba i vrijednosti kao i onoga što nam smeta, stvara neugodu ili ne želimo
dosljedno primjenjivati granice u različitim situacijama i s različitim ljudima, a ne ih mijenjati s obzirom na okolnosti ili osjećaje
iskreno i otvoreno komunicirati s drugima o svojim granicama, potrebama i očekivanjima jer im to pomaže da ih bolje razumiju
biti spremni reći „ne“ kada se granice krše ili kada nas netko traži da pređemo granice koje smo postavili
vjerovati u našu sposobnost da možemo postaviti i održavati granice, samopouzdanje je ključno za održavanje jasnih granica.
Imati zdrave granice pomaže nam u očuvanju mentalnog, emocionalnog i fizičkog zdravlja, kao i u izgradnji zdravih i uravnoteženih odnosa s drugima. Također olakšava komunikaciju, smanjuje konflikte i doprinosi boljoj kvaliteti života.
Znati svoje granice
Poznavati svoje granice važno je za naš osjećaj zadovoljstva jer biti bez granica ili nedovoljno jasno iskazivati svoje granice uzrokuje stres.
Unutar naših granica odgovorni smo za naše osjećaje, ponašanje, misli, stavove, uvjerenja, vrijednosti, izbore, tijelo, vrijeme, želje itd.
Na primjer, ako nečemu kažemo „da“, a mislimo „ne“ (ili obratno) pa zbog toga osjećamo krivnju, to znači da smo prešli vlastite granice. Isto tako, ako želimo ugoditi drugima, ako šutimo, a imamo što reći, ako podržavamo tuđe ideje kako bismo bili prihvaćeni u grupi, ne izražavamo svoje potrebe u bilo kojem obliku odnosa ili dopuštamo ljudima da nas ne poštuju, to govori o našim granicama.
Unutrašnje i vanjske granice
Unutrašnje granice su obećanja koja dajemo sebi o tome što ćemo tolerirati sebi ili drugima. Vanjske granice su granice koje postavljamo drugima o tome što ćemo im ili nećemo tolerirati.
Unutrašnje granice su efikasne ako:
je izvor naše frustracije ili ogorčenosti naša sklonost pretjeranom davanju ili samožrtvovanju
se osjećamo preopterećeno preuzimanjem odgovornosti za tuđe emocije
nemamo kapaciteta uključiti se u opsežan razgovor o granicama, ali moramo osigurati da se naše potrebe zadovolje.
Vanjske granice efikasne su ako:
želimo promijeniti ustaljeni obrazac u odnosu s članom obitelji, prijateljem ili kolegom
se osjećamo neugodno ili nesigurno zbog određenog ponašanja druge osobe
želimo vježbati izravno komuniciranje svojih potreba.
Ograničavanjem utjecaja drugih jačamo osjećaj sigurnosti. Štoviše, to je zaštita od zlostavljanja i manipulacije. No, iako sve to znamo ponekad je to vrlo teško učiniti.
Zašto ljudi nisu u mogućnosti postaviti zdrave granice?
Neki od najčešćih razloga zbog kojih ljudi ne postavljaju granice su:
ne osjećaju svoje granice i sami ih krše
ne znaju/nisu naučili da smiju imati granice
ne znaju postaviti granice
nedostaju im komunikacijske vještine
žele izbjeći sukob
boje se da će biti odbijeni
teško im je reći „ne“
imaju teškoće sa donošenjem odluka
boje se da su sebični ili loši
daju prioritet potrebama drugih
žele svima ugoditi
osjećaju se nesigurno/imaju nisko samopoštovanje
radije ostaju u pozadini/nevidljivi
puni su razumijevanja i empatije za druge.
Zašto jedan ili više navedenih razloga predstavljaju izazov u postavljanju granica, može imati različite uzroke.
Jedan od čestih uzroka nemogućnosti postavljanja granica je emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu zbog kojeg osoba nije naučila biti u kontaktu s vlastitim emocijama, a kao rezultat toga, zapravo ne zna što osjeća i što joj njeni osjećaji govore. A postavljanje granica temelji se upravo na tome.
Strah da nekoga odbijemo, jer ćemo zbog toga mi biti odbačeni, neprihvaćeni ili uskraćeni, također može biti uzrokom nemogućnosti postavljanja granica. Taj je strah najčešće naučen u djetinjstvu kada smo iskusili takve situacije, doživjeli bol te si "obećali" da ćemo ih dalje u životu izbjegavati.
Ako smo odrastali u obitelji čiji članovi nisu znali postavljati jasne granice tada nismo imali model za učenje i vjerojatnije je da smo odrasli u osobu koja ima problem s postavljanjem granica.
U svakom slučaju, ako ne možemo iskazati svoje potrebe, stavove, nekome se suprotstaviti ili ga odbiti znači da ne možemo postaviti zdrave granice. Dok god u nama "čuči" malo dijete koje se boji biti odbačeno, taj nas strah koči, a dugoročno može dovesti do problema u međuljudskim odnosima i do negativnih posljedica po naše emocionalno zdravlje.
No, ljudi mogu naučiti kako postaviti i održavati granice.
Kako postaviti granice?
Prvo i najvažnije, potrebno je znati što želimo i ne želimo u svojim odnosima i situacijama. Koji su naši ciljevi. Želimo li postaviti granicu u odnosu na sate provedene na poslu, osobni prostor ili vrijeme koje provodimo s određenim ljudima.
Nakon što smo definirali svoje granice, važno je jasno ih komunicirati drugima. To znači izravno izraziti svoje potrebe i očekivanja i biti jasan o tome što smo spremni tolerirati, a što ne. Učiniti to s poštivanjem te biti otvoreni za razgovor.
Naravno, postavljanje granica nije jednostavno i može biti izazovno ako nemamo tu naviku, a rješavanje uzroka može izgledati zahtjevno. Međutim, kao i sve druge vještine, može se naučiti i poboljšati s praksom. Na taj način štitimo sebe i svoje potrebe, dok istovremeno omogućavamo zdrave odnose s drugima.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psiholog
Ilustracija: Canva
Comments