Većina roditelja slaže se da laganje nije uredu. Tome uči djecu od malih nogu i zabrinuto reagira i na njihovu najmanju laž. Ipak, u mjesecu prosincu svake godine poduzimaju se najluđi koraci kako bi uvjerili djecu da Djed Mraz stvarno postoji. Pišu se pisma i organizira se dolazak Djeda Mraza po trgovačkim centrima, gradskim kvartovima, vrtićima, školama.
I dok se društvo u cjelini kolektivno trudi djeci prezentirati očitu neistinu pitanje je trebaju li to činiti i roditelji. Je li opravdano govoriti djeci neistinu, čak i dobronamjerno, o nečemu naizgled bezazlenom kao što je postojanje Djeda Mraza. I što se događa kada se iluzija sruši i dijete otkrije ili shvati da je prevareno?
Kako djeca reagiraju kad saznaju istinu o Djedu Mrazu?
Sva djeca jednog dana saznaju istinu na ovaj ili onaj način i tada dožive šok. Ako je priča o Djedu Mrazu bila laž, jesu li mama i tata lagali i o drugim stvarima? I dok se neka djeca naljute kad saznaju da Djed Mraz „nije pravi“, druga djeca, koja nisu mogla spavati od straha što će im nepoznata osoba ući u kuću usred noći, osjete olakšanje.
Što za djecu znači (ne)istina o Djedu Mrazu?
U formativnim godinama djeca u potpunosti vjeruju roditeljima i trebaju ih da im pomognu shvatiti svijet oko sebe i pruže sigurnost. Ako roditelj djetetu govori neistinu o Djedu Mrazu, ili bilo čemu drugom, tada narušava izgradnju odnosa povjerenja s njima. Također, potkopava njegova bazična uvjerenja koje je izgradilo o svijetu oko sebe, a koje sada mora porušiti ili presložiti.
Osim toga, djeca su pod stresom ukoliko moraju biti dobra da bi dobila poklone. A kada Djed Mraz na priredbi upita djecu jesu li bila dobra, spoznaja da možda nije baš uvijek bilo dobro može kod djeteta stvoriti tjeskobu. Mnogi roditelji, svjesno ili nesvjesno, koriste Djeda Mraza da bi natjerali djecu da se ponašaju dobro. „Pazi. . . On te vidi dok spavaš…On zna jesi li si bio dobar ili zločest ….ako ne budeš dobra nećeš dobiti poklone“. Pitanje je kako se može osjećati dijete koje „zna“ da Djed Mraz u svakom trenutku „vidi“ jeli dobro ili zločesto.
Može li istina o Djedu Mrazu razbiti blagdansku čaroliju?
Ne. Reći djetetu istinu o Djedu Mrazu ne oduzima blagdansku čaroliju.
Ako djeci pristupimo iskreno i damo im do znanja da je Djed Mraz izmišljen lik, a mi odlučujemo hoćemo li u njega vjerovati ili ne, nećemo uništiti blagdansku čaroliju jer djeca vole maštati. Cijela dječja igra počiva na mašti i fantaziji. Djeca se igraju „kao da“ su mame i tate, doktori, supermeni, astronauti, frizerke, balerine i što god požele, iako zapravo to nisu. I to ne umanjuje čari igre. Neistina o Djedu Mrazu zapravo ne potiče maštu jer mašta uključuje pretvaranje, a da bismo se pretvarali da nešto postoji, moramo vjerovati da to ne postoji.
Djetetova mašta može se potaknuti tako što će mu roditelj reći da Djed Mraz ne postoji, ali da će se tata pretvarati da je on, i onda se mogu igrati "igre Djeda Mraza", pisati mu pisma, dočekivati, zabavljati se i diviti magičnom pojavljivanju darova preko noći. Jer, djeca se mogu nositi s dualnošću spoznaje da je Djed Mraz istovremeno i stvaran i nestvaran, a u tome leži čarolija. Možda čak i veća ako znaju istinu o Djedu Mrazu, jer mašta uistinu može svašta.
Zašto sve više roditelja govori svojoj djeci istinu o Djedu Mrazu?
Jer se svijest roditelja mijenja. Mnogi roditelji više ne usvajaju slijepo tradiciju i stvari koje su se „jednostavno od uvijek tako radile“, već kritički promišlja o svojoj roditeljskoj ulozi i o tome kako žele odgajati svoje dijete. Isto tako, mnogi roditelji izbjegavaju neistine o Djedu Mrazu jer smatraju da je neispravno lagati svojoj djeci.
Ako roditelji ipak ne žele reći istinu o Djecu Mrazu?
Roditelji koji djetetu ne žele reći istinu mogu pustiti svoje dijete da vjeruje u Djeda Mraza dok je malo, ali kada počne postavljati pitanja, mogu ga potaknite da kritički razmišlja i propitkuje. Postoji li doista čovjek koji se vozi na saonicama s čarobnim sobovima koji u jednoj noći posjeti svaku kuću i svu djecu na svijetu? Može li Djed Mraz zaista znati kako se baš svako dijete ponaša? Može li se pojaviti i na vrtićkoj priredbi, u igraonici i kod kuće u istom danu? Neka djeca sama odluče.
Roditelji koji stvaraju iluziju Djeda Mraza za svoju djecu i sami imaju koristi od toga. U stanju su se vratiti u djetinjstvo i vrijeme kada su i sami vjerovali da je magija moguća i tako opet postaju djeca.
I na kraju, svaki roditelj može se zapitati što čini kad djeci govori neistinu o Djedu Mrazu, šulja se uokolo pokušavajući ih prevariti ili ih zaplašuje „svevidećim“ likom. Bi li ga i jedna od tih stvari dovela na Djedovu listu zločestih?
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Kommentare