Period razdvajanja ili razvoda stresan je za sve roditelje i za svu djecu. Koliko je stresan ovisi o kvaliteti komunikacije koju roditelji među sobom njeguju kao i karakteru, učestalosti i intenzitetu konflikta među njima. S obzirom na to razlikujemo tri tipa razvoda.
Prijateljski razvod karakterizira topao i dobar odnos među roditeljima u kojem nema romantične strasti, ali se oni međusobno dogovaraju, druže i komuniciraju bez poteškoća.
Razvod poput poslovnog odnosa označava komunikaciju među roditeljima koja je vrlo slična poslovnoj komunikaciji, korektna i poštena. U takvom odnosu nema bliskosti, topline i dubljih emocija, niti otvorenih sukoba i svađa.
Visokokonfliktni razvod karakteriziran je međusobnim okrivljavanjem i predbacivanjem te učestalim sukobima između roditelja, u koje je često uključeno i dijete, a koji se najčešće nastavljaju i nakon završetka zajednice.
Faze razvoda
Bez obzira o kojem se tipu razvoda radi, razdoblje koje prethodi razvodu, sam proces razvoda te period koji slijedi, emocionalno su vrlo zahtjevni za sve članove obitelji i zahtijevaju prilagodbu. Brojna istraživanja kao i stručna praksa pokazali su da postoje tri faze kroz koje prolazi većina obitelji u razvodu, a to su razdoblje krize, reorganizacije i prilagodbe.
Kriza je početna reakcija na razvod i u prosjeku traje do tri mjeseca. To je razdoblje jakih emocija kada su roditelji vrlo često zaokupljeni vlastitom boli i patnjom zbog čega je njihov kapacitet za brigu o djetetu smanjen. Dijete od roditelja treba sigurnost, vodstvo i potporu, a kad su roditelji zaokupljeni vlastitim problemima i patnjom dijete također pati. Ono može burnije reagirati ako roditelji imaju emocionalnih poteškoća i jako su uznemireni. Osobito za malu djecu to može biti zastrašujuće jer ih nema tko umiriti. Djetetova sposobnost da podnese dugotrajni stres ovisit će o daljnjoj podršci roditelja. Ako podrška izostane dijete s vremenom postaje emocionalno ranjivo.
Reorganizacija je slijedeća faza razvoda koja počinje oko tri mjeseca nakon početnog razdvajanja i traje jednu do dvije godine. U tom periodu roditelji se trude dovesti svoj život u ravnotežu. Na taj način dijete se opet može osjećati sigurno i imati povjerenja u roditelje kao i prije razvoda. U tom periodu roditelji još uvijek mogu osjećati emocionalnu prazninu, tugu i bol no važno je da se tada ne okreću djetetu očekujući da ono ispuni tu prazninu.
Prilagodba je razdoblje koje počinje oko dvije godine nakon početnog razdvajanja i prosječno traje do pet godina. U toj fazi svakodnevni život postaje ustaljen i miran, a roditelji i dijete imaju kapaciteta baviti se zbivanjima koja nisu nužno povezana s razvodom. Ukoliko su odnosi među roditeljima još uvijek prožeti teškim emocijama i oni su i dalje usmjereni jedno na drugo, to se prelijeva i na dijete i otežava njegovu prilagodbu na razvod. Na taj način prilagodba postaje dug i zahtjevan proces za dijete koji može potrajati i više godina.
Razvod je okončan kad se život vrati u normalu i više nije dnevna preokupacija. Ukoliko i nakon pet godina od okončanja zajednice postoje emocionalni i psihološki problemi ili problemi u međusobnoj komunikaciji koji remete svakodnevni život roditelja, oni se više ne povezuju sa samim razdvajanjem ili razvodom već se smatra da su u njihovoj podlozi drugi problemi. Tada je dobro potražiti stručnu podršku.
Za dijete razvod ostaje važan dio njegova identiteta bez obzira u kojoj je dobi bilo u periodu razdvajanja roditelja. Kroz odrastanje i sazrijevanje različito će sagledavati, osjećati i razumjeti razvod i sva zbivanja tijekom tog perioda, stoga je poželjno da oba roditelja budu dostupna i otvorena za razgovor o razvodu tijekom cijelog života.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Comments