Nema savršenih roditelja, ali ima onih koji su „dovoljno dobri“. To su roditelji koji razumiju dijete i znaju kako roditeljsku ljubav iskazati djetetu, a da je ono i doživi na taj način. Oni slušaju dijete, nastoje razumjeti njegove stavove, mišljenje i ideje, uvažavaju, potiču, ohrabruju, pružaju sigurnost i pozitivni model te usmjeravaju i postavljaju granice. Sve to čini
odnos kroz koji dijete uči o sebi i drugima. Svaki roditelj koji teži biti „dovoljno dobar“ roditelj može se voditi odgovorima na slijedeća pitanja:
Razumijem li svoje dijete, njegov razvoj i potrebe?
Izgrađujem li topao i podržavajući emocionalni odnos s djetetom?
Usmjeravam li svoje dijete na poticajan način?
Osnažujem li i dijete?
Razumijevanje djetetova razvoja i potreba
Poznavanje karakteristika tjelesnog, socio-emocionalnog i kognitivnog razvoja djeteta može pomoći roditelju u shvaćanju djeteta (njegova ponašanja, osjećaja, potreba) te stvaranju ispravnih očekivanja i načina kako odgovoriti na djetetove potrebe. Roditelji se razlikuju ovisno o tome koliko su skloni osiguravanju emocionalne topline i bliskosti s djetetom te koliko su skloni discipliniranju i postavljanju granica. Poželjno je da djeca s jedne strane osjećaju ljubav i sigurnost, a s druge strane da postoje i jasne granice, pravila i očekivanja u odgoju.
Izgradnja emocionalnog odnosa s djetetom
Za dijete je važno da zna da je svojim roditeljima važno takvo kakvo jest i da je roditeljska ljubav bezuvjetna. To znači da ništa ne može prekinuti tu ljubav i da roditelji uvijek žele zadržati tu vezu, bez obzira na to što dijete čini, osjeća, misli. Poželjno je da roditelji izgovaraju i pokazuju ljubav – riječima, zagrljajem, osmijehom, držanjem obećanja i pokazivanjem dostupnosti djetetu. Dijete treba vrijeme sa svojim roditeljima, pogotovo u igri i opuštajućim aktivnostima. Kasnije u životu djeca razvijaju odnos prema sebi vrlo sličan odnosu koji su roditelji imali prema njemu. Na taj način nastaje ljubav prema sebi, samopouzdanje i samopoštovanje.
Usmjeravanje djetetova ponašanja
Kako bi se djetetovo ponašanje moglo usmjeravati, potrebno je da roditelji jasno komuniciraju svoja očekivanja od djeteta, što je osobito važno za mlađu djecu. Dijete treba biti upoznato s tim koja ponašanja roditelji smatraju primjerenim, a koja nepoželjnim. Sukladno tome, poželjno je da roditelji s djetetom dogovore pozitivne i negativne posljedice za ponašanja. Tijekom svog sazrijevanja i odrastanja djeca će ove granice i ponašanja postepeno usvojiti te u odraslijoj dobi više neće trebati vanjske granice (od roditelja ili autoriteta) za svoja ponašanja.
Osnaživanje djeteta
Roditelji koji prepoznaju djetetove potencijale i podupiru njegove jake strane, hrabre ga i izražavaju povjerenje u njegove kapacitete i sposobnosti te podržavaju njegove inicijative, osnažuju dijete. Na taj način stvaraju uvjete za jačanje djetetovog osjećaja kompetentnosti, kontrole i sposobnosti utjecaja na okolinu.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Comments