Nesuglasice, osjećaj ljutnje i sukobi dio su života. I dok su neke nesuglasice neizbježne i mogu biti zdrave jer potiču pozitivne promjene i ne moraju imati negativan utjecaj na dijete i njegov razvoj, određene vrste neslaganja među roditeljima imaju duboke posljedice na dijete, njegovo fizičko i emocionalno zdravlje, kao i na njegovu sposobnost stvaranja adekvatnih odnosa sa vršnjacima.
Kako dijete reagira na roditeljski sukob?
Način na koji će dijete reagirati na roditeljske sukobe povezan je s mnogo faktora: djetetovim temperamentom, spolom i dobi, kvalitetom odnosa koji ima sa svakim roditeljem, jačinom konflikata među roditeljima, stupnjem u kojem roditelj uključuje dijete u sukob, načinom kako dijete doživljava uzroke i značenje konflikta te kako sagledava implikacije za vlastitu dobrobit.
Istraživanja pokazuju da sukobi među roditeljima ne djeluju na emocionalne reakcije neposredno nego preko djetetova osjećaja ugroženosti. Djeca sukob roditelja doživljavaju ugrožavajuće, boje se što će biti s njima ili s čitavom obitelji ako se roditelji nastave sukobljavati ili ako se zbog čestih sukoba razvedu. Također, povećani nivo hormona stresa, koji je nađen u urinu djece koja su bila izložena učestalim roditeljskim konfliktima, pokazuje da su ona kontinuirano bila pod stresom.
Koji su sukobi štetni?
Roditeljski sukob postaje faktor rizika za djecu ako se ponavlja (češće od jednom tjedno), ako je prijetećeg tona (roditelji se ne svađaju zbog neposrednog povoda već su okupirani i okrivljuju se za stvari iz prošlosti) te ako nema razrješenja sukoba ni isprike. Kada roditelji viču, grubo se ponašaju (lupaju vratima i bacaju stvari) i ispoljavaju neprijateljstvo i netrpeljivost jedno prema drugome to smanjuje roditeljsku sposobnost zajedničkog odgoja djeteta i spriječava povoljno ozračje u obitelji. To povećava vjerojatnost razvoja psihičkih problema - emocionalnih (depresija i tjeskoba), problema u ponašanju (agresija, nasilo ponašanje) i socijalnih problema (neslaganje s vršnjacima) te povećava vjerojatnost doživljavanja neuspjeha u školi.
Suprotno uvriježenom mišljenju, djeca koja su izložena sukobu kroz duže vrijeme nisu tolerantnija od druge djece ili se na njega naviknu. U stvari, ona postaju osjetljivija na roditeljske sukobe, a kao takva imaju niži prag tolerancije na roditeljske nesuglasice te reagiraju tugom, anksioznošću, ljutnjom ili osjećajima bespomoćnosti i na najblaže nesuglasice. Također, mogu se pokušavati uključiti u sukob ili intervenirati kako bi zaustavili svađu.
Stoga je za roditelje bitno da, kada do neslaganja ili sukoba i dođe, komuniciraju na način da se međusobno uvažavaju i poštuju razlike u mišljenjima, da djetetu indirektno iskažu prihvaćanje i ne stavljaju ga u poziciju gdje ima osjećaj da mora stati na stranu jednog roditelja ili pak koriste dijete kao alat u svrhu prisiljavanja partnera na slaganje u mišljenju. Djetetu trebaju jasno dati do znanja da ono nije krivo za roditeljski sukob, a ukoliko su djeca zabrinuta zbog sukoba, važno ih je saslušati i razgovarati o osjećajima koje imaju vezano uz sukob. Ako sukobi imaju jasne negativne posljedice po dijete i odnos s partnerom, važno je
potražiti stručnu pomoć i na taj se način suočiti s problemom.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Comments