Razvod i promjene u obitelji koje slijede, svakako su jedan od najvećih izazova s kojima se roditelj može suočiti te imaju posljedice za mnogu djecu. Većina je roditelja zabrinuta i brine o tome kako će razvod utjecati na djecu, razmišlja o svojim postupcima nastojeći maksimalno zaštititi djecu, vodeći računa o njihovim potrebama. Za djecu, razvod je stresan događaj. Istraživanja pokazuju da se većina djece dobro prilagodi i uspješno prevlada to krizno razdoblje no neka djeca i mladi doživljavaju određene poteškoće i imaju dugotrajne i dalekosežne posljedice. Naime, djeca su tijekom razvoda u vrlo nepovoljnom položaju jer su u potpunosti ovisna o svojim roditeljima, a razvod je izvan njihove kontrole, ne znaju koliko će razvod trajati i kakav će ishod biti, a nemaju ni znanja i vještina za uspješno nošenje sa tom situacijom. Stoga je uloga roditelja neprocjenjiva i unatoč teškoj situaciji s kojom se suočavaju, oni imaju odgovornost prema djeci, trebaju im biti oslonac te voditi računa o njihovim potrebama i interesima.
Kako roditelji mogu pomoći djetetu?
Važno je voditi se onime što je za dijete važno tijekom i nakon razvoda. Kako razvod najčešće iz temelja mijenja njihovu svakodnevnicu, djetetov osjećaj sigurnosti i stabilnosti je narušen, što se može očitovati kroz emocionalne i ponašajne teškoće djeteta kao što su nemir, razdražljivost, nesigurnost, strahovi, gubitak ranije stečenih navika (higijenskih i dr.). U prilagodbi na razvod djetetu je važno osigurati predvidljivost i stabilnost, kako bi mu se očuvao osjećaj sigurnosti. Poželjno je da roditelji maksimalno zadrže rutinu na koju se dijete naviklo (kod mlađe djece zadržati isto vrijeme odlaska na spavanje bez obzira kod kojeg roditelja dijete boravi, usuglasiti se po pitanju discipline, izlazaka kod adolescenata i sl.). Već na samom početku roditelji mogu pomoći djetetu načinom kako se odnose prema drugom roditelju te kako djetetu iznose svoju odluku o razvodu. Važno je da roditelji prate što se s djetetom događa tijekom i nakon razvoda, a u tome im mogu pomoći svi oni koji dolaze s djetetom u kontakt, posebno djelatnici vrtića, škole ili drugih okruženja u kojima dijete češće boravi.
Kako djeca reagiraju na razvod roditelja?
Razvod ne mora za svako dijete predstavljati isključivo negativno niti traumatično iskustvo. I dok za neko dijete razvod predstavlja samo privremeni stres koji će savladati nakon određenog vremena, drugo će dijete pokazati značajne i trajne promjene koje proizlaze iz takvih kriza. Neko dijete bit će pogođeno posredno, manje samim događajem, a više reakcijama roditelja. Te reakcije odnose se na kronične sukobe među roditeljima, neslaganja i svađe koje umanjuju njihove sposobnosti da funkcioniraju kao roditelji i pruže djetetu podršku, a to je ono što razvod čini stresnim za dijete.
Naime, upravo učestali sukobi među roditeljima dovode do emocionalnih problema djeteta, a ne sam razvod. Istraživanja pokazuju da nesretni roditelji u cjelovitim obiteljima generiraju veće poteškoće kod djece nego razvedeni roditelji koji su tijekom i nakon razvoda brinuli o emocionalnim potrebama djece i osigurali djetetu kontinuitet odnosa s oba roditelja. Jer upravo je kontinuirana dostupnost i uključenost oba roditelja u životu djeteta tijekom i nakon razvoda, te njihova suradnja u svim važnim pitanjima koja se tiču djeteta neophodna za dobru prilagodbu djeteta.
Osim kvalitete odnosa i komunikacije među roditeljima prije i tijekom razvoda postoje i drugi faktori koji određuju kako će dijete reagirati i prilagoditi se na razvod, kao što su dob i zrelost djeteta, njegov odnos sa pojedinim roditeljem, dostupna podrška članova šire obitelji i izvan nje, ekonomske teškoće i razina svakodnevnog stresa.
Obzirom na dob djeteta najčešće možemo izdvojiti neke karakteristike reagiranja:
Djeca dojenačke i rane dobi teže shvaćaju razvod i ne razumiju što se događa u obitelji, ali prepoznaju negativne događaje na koje reagiraju strahom i zbunjenošću, što gotovo u pravilu izaziva kod djece nazadovanje u razvoju, strah od napuštanja, povlačenje ili obrasce reagiranja ljutnjom, bijesom i plačem.
Djeca predškolske dobi često su zaokupljena mislima o napuštanju i sklona razvijanju pretjerane emocionalne ovisnosti o roditelju. U tom periodu moguće reakcije su bol (glavobolje, trbobolje), umor, smanjeno uživanje u igri, poteškoće u stjecanju znanja primjerenih dobi, tjeskoba, razdražljivost, hiperaktivnost, pad apetita.
Djeca školske dobi bolje razumiju pojam razvoda pa često žaluju za gubitkom obitelji kakva je prije bila i mogu se osjećati tužno i depresivno, ona češće okrivljuju roditelje i mogu osjećati ljutnju prema jednom ili oba roditelja. Starija djeca mogu poricati, potiskivati emocije ili iskazivati intenzivnu ljutnju na roditelje zbog razvoda. Mogu iskazati osjećaj nemoći i žaljenje, tjeskobu te tjelesne simptome – umor, glavobolju, trbobolju.
Adolescenti su više orijentirani na vršnjake i manje su ovisni o obitelji pa u prosjeku na njih razvod utječe manje direktno. Također mogu osjećati ljutnju prema roditelju i skloni su, zbog razvoda, propitivati vlastite emocionalne, tj. partnerske veze.
Za dijete „dobar“ razvod znači onaj nakon kojeg može slobodno i sigurno održavati odnose s oba roditelja i širom obitelji sa strane oba roditelja. U situacijama kada roditelji uspješno minimiziraju sukobe zbog neslaganja i stave interese djeteta na prvo mjesto, dijete održava osjećaj biološke obitelji i nakon razvoda.
Ilustracija: Pixabay.com
Comentarios