Današnji tempo i način života, u kojem su ljudi većinom usmjereni na posao i karijeru, donio je i fenomen poznat kao burnout sindrom ili sindrom izgaranja. Karakterizira ga duboki osjećaj iscrpljenosti, gubitak interesa i motivacije za rad te smanjena efikasnost i produktivnost koji se javljaju kao rezultat prekomjernog stresa na radnom mjestu ili velikih promjena (npr. selidba) i neugodnih događaja (bolest, gubici, tuga).
Termin je prvi puta upotrijebio psiholog Herbert Freudenberger 1974. godine kako bi opisao posljedice dugotrajnog izlaganja stresu kod pomagačkih zanimanja, a koncept je kasnije proširen na različite profesije i kontekste.
Koja je razlika između "običnog stresa" i burnouta?
Stres je prirodna reakcija tijela na izazovne situacije koje se doživljavaju kao prijetnja. Osobe koje su pod stresom često osjećaju povećanu napetost, tjeskobu, nervozu ili brigu, a to ih u nekim situacijama može motivirati na djelovanje kako bi se bolje nosile s izazovima ili opasnostima.
Burnout sindrom je složenije stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano dugotrajnim razdobljem stresa i napetosti na radnom mjestu ili u drugim područjima života. Obično se razvija postupno i progresivno. Za razliku od stresa burnout predstavlja dugotrajniju fazu iscrpljenosti i često zahtijeva duži period oporavka i promjena u načinu života ili radnih uvjeta kako bi se prevladao.
Kod koga se češće javlja?
Burnout sindrom češće se javlja kod ljudi koji se bave pomagačkim zanimanjima, koji su na rukovodećim pozicijama, imaju slabo plaćene i neizvjesne poslove, rade samostalno ili od kuće te kod radnika zaposlenih u industriji. Također, češći je kod ljudi koji imaju tendenciju ka perfekcionizmu, visoku razinu empatije, nisku toleranciju na stres i slabije vještine suočavanja sa stresom.
Kako nastaje?
Burnout sindrom obično se razvija postepeno i progresivno, a tipičan tijek dijeli se u nekoliko faza:
1. faza entuzijazma i idealizma
2. faza otpora
3. faza iscrpljenosti
4. faza emocionalne otupjelosti, ravnodušnosti i distanciranja od aktivnosti
5. faza potpune iscrpljenosti ili izgaranja
U početku prevladava visoka motivacija, entuzijazam i predanost poslu ili drugoj aktivnosti. Osoba može biti izrazito fokusirana na posao, angažirana, marljiva i postepeno počinje zanemarivati privatne ili druge obaveze. Može postavljati visoke ciljeve i nerealna očekivanja (koja s vremenom postaju sve viša) i kako se izazovi počinju nakupljati osoba počinje doživljavati razočaranje i iscrpljenost, a zatim i gubitak interesa i motivacije. Radni učinak može početi opadati, javljaju se poteškoće s koncentracijom, donošenjem odluka i obavljanjem svakodnevnih zadataka i dolazi do emocionalne otupjelosti. Osoba se počinje distancirati od posla ili aktivnosti, postaje cinična, ravnodušna i apatična prema svojim obavezama. Prorjeđuje društvene kontakte i može se osjećati izolirano od kolega, prijatelja ili obitelji. Postupno dolazi do faze potpunog iscrpljenja ili izgaranja u kojoj osoba gubi interes za svoj posao ili aktivnost, osjeća se neispunjeno i potpuno bespomoćno, a sve to može rezultirati ozbiljnim posljedicama po njeno zdravlje.
Simptomi burnout sindroma
Burnout sindrom obično se manifestira kao kombinacija slijedećih simptoma:
• Osjećaj kronične iscrpljenosti i umora koji ne prolazi čak ni nakon odmora ili spavanja. Može uključivati emotivnu iscrpljenost, fizičku slabost i smanjenu kognitivnu sposobnost.
• Ciničnost i distanciranje u odnosu na posao i kolege te ljude, situacije i aktivnosti koje je osoba nekada voljela.
• Gubitak interesa i motivacije za posao, smanjena produktivnost i poteškoće u obavljanju radnih zadataka, produženo vrijeme potrebno za izvršavanje rutinskih zadataka te smanjenje kvalitete rada.
• Osjećaj neuspjeha u onome što osoba radi i ne mogućnost ispunjavanja vlastitih očekivanja.
Kako prepoznati burnout sindrom?
Prepoznati burnout ključno je za pravovremeno djelovanje i prevenciju daljnjih komplikacija. Neki tipični znakovi koji se javljaju mogu biti:
Fizički znakovi: problemi sa spavanjem (nesanica, buđenje tijekom noći ili rano ujutro), glavobolja, napetost u mišićima i bolovi u tijelu, problemi s probavom (želučani bolovi, nadutost, zatvor ili proljev), pad imuniteta, povišeni krvni tlak i kardiovaskularni problemi.
Emocionalne promjene: osjećaj praznine, depresija, anksioznost, razdražljivost, apatija ili emocionalna ravnodušnost.
Kognitivni problemi: poteškoće s koncentracijom, pamćenjem, donošenjem odluka ili obavljanjem zadataka, neodlučnost.
Promjene ponašanja: odugovlačenje, izolacija, kašnjenje, sukobi, zlouporaba alkohola, droga, promjene apetita, tikovi.
Kako prevenirati burnout sindrom?
Zaštita od burnout sindroma uključuje usvajanje zdravih životnih navika, upravljanje stresom, postavljanje granica i brigu o sebi:
Postaviti realna očekivanja i ciljeve, naučiti reći "ne" prekomjernim radnim zahtjevima, delegirati zadatke kada je to moguće i održavati ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Koristiti tehnike za smanjenje stresa i tjelesne napetosti poput tehnika opuštanja, meditacije ili vježbanja.
Brinuti o sebi kroz redovitu tjelovježbu, zdravu prehranu, dovoljno sna, druženje s prijateljima, čitanje, slušanje glazbe ili bavljenje hobijima.
Postaviti prioritete i fokusirati se na ono što je stvarno bitno i ne gubiti vrijeme na nevažne ili manje važne aktivnosti.
Potražiti podršku drugih u situacijama preopterećenosti i uvijek kada je to potrebno.
Pratiti znakove upozorenja i suočiti se s njima kako bi spriječili daljnje pogoršanje stanja. Važno je shvatiti ozbiljno svaki od znakova jer oni obično ne nestaju sami od sebe.
Potražiti stručnu pomoć kako bi dobili podršku, uvid i razumijevanje dubljih uzroka problema te alate za suočavanje s izazovima.
Zdrave navike i briga o sebi ključni su za održavanje emocionalne stabilnosti, produktivnosti i vlastite dobrobiti, a samim time i najbolja prevencija emocionalnog, mentalnog i fizičkog sagorijevanja.
Ukoliko kod sebe prepoznate znakove burnout sindroma, a sami ne možete riješiti problem, nemojte oklijevati potražiti stručnu podršku i savjetovanje.
Piše: mr. Tamara Žakula, prof. psih.
Ilustracija: Canva
Comments