Anksioznost (tjeskoba) je najčešći izazov s kojim se susreću i djeca i odrasli. Često se opisuje kao osjećaj neodređene i neugodne napetosti, brige ili straha. Ako se ne prepozna ili ne kontrolira, može dovesti do iscrpljujućih problema koji sprječavaju djecu da ostvare svoj puni potencijal.
Ponekad je djetetova tjeskoba očita, no simptomi često mogu biti nejasni i razvijati se postepeno tijekom vremena tako da roditelji možda nisu ni svjesni da su djetetove poteškoće povezane s anksioznošću.
Neki simptomi koji mogu biti povezani s anksioznošću:
Fizički simptomi kao što su stezanje u prsima, ubrzano lupanje srca, otežano disanje, vrtoglavice, znojenje, drhtanje, želučane tegobe ili problemi sa spavanjem (uvijek je potrebno isključiti drugi uzrok ovih poteškoća).
Nametljive zabrinjavajuće misli koje se javljaju poput lavine.
Kompulzivne misli koje su uvijek usmjerene na iste negativne stvari.
Poteškoće sa fokusom i koncentracijom na svakodnevne zadatke.
Osjećaj preopterećenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim obavezama i situacijama.
Razdoblja tuge ili dugotrajnog negativnog raspoloženja.
Pretjerana razdražljivost, napadi bijesa ili ispadi ponašanja.
Kompulzivno i ponavljajuće ponašanje.
Izbjegavanje određenih situacija, ljudi ili okruženja (kao što su škola, društveni događaji ili određena mjesta i ljudi).
Česti plač ili traženje utjehe od roditelja.
Poteškoće pri odvajanju od roditelja.
Postojanje jednog ili dva od navedenih simptoma ne znači nužno da vaše dijete ima anksiozni poremećaj. To može biti dio normalnog zdravog učenja, rasta i razvoja. Svi ponekad doživimo određeni stupanj tjeskobe. Ali za neku djecu tjeskoba može značajno narušiti njihove kapacitete za učenje, druženje s vršnjacima ili uživanje u zabavnim aktivnostima.
Prije nego potraže stručnu pomoć mnogi roditelji i sami pokušavaju pomoći djetetu na razne načine.
Kako možete pomoći djetetu školske dobi suočiti se s tjeskobom?
1. Objasnite djetetu što je anksioznost
Možete mu ilustrirati da je anksioznost poput balona koji se polako puni zrakom. Kada se balon prepuni, može eksplodirati. Slično tome, kada se osjećaj tjeskobe povećava, mogu se pojaviti fizički simptomi kao što su ubrzani rad srca, otežano disanje, znojenje ili drugi. Kako bismo spriječili da balon eksplodira moramo na vrijeme otpustiti zrak iz njega. Isto tako i dijete koje se osjeća anksiozno treba naučiti kako otpustiti napetost.
2. Identificirajte okidače
Saznajte koji događaji ili situacije izazivaju kod djeteta tjeskobu. Na primjer, osjeća li dijete tjeskobu samo u školi (u razredu, u prisutnosti određene osobe, u određenoj aktivnosti) ili se ona javlja svugdje i stalno? Je li dijete anksiozno kod odvajanja od roditelja, u društvu drugih, prilikom ispita ili javne izvedbe, ili se boji nekih specifičnih stvari (visine, životinje).
Kako bi to istražili možete djetetu postavite pitanja poput: Što si radio u trenutku kada se javio osjećaj tjeskobe? Koliko je jak bio taj osjećaj na skali od 1 (potpuno slab) do 10 (izuzetno jak)?
3. Naučite dijete da prepozna negativne misli
Razgovarajte s djetetom o tome kako da postane svjesnije vlastitih misli i da prepozna kada ima negativne misli. Možete mu postavite pitanja poput: Koje su ti misli prošle kroz glavu kada se taj osjećaj javio?
Objasnite mu da smo svi podložni automatskom upadanju u negativne obrasce mišljenja koji imaju malo ili nimalo temelja u realnosti i da te misli snažno utječu na naše osjećaje i ponašanje.
Zajedno istražite koje se negativne misli često javljaju kod djeteta, u kojim situacijama, u prisustvu kojih ljudi, ili u koje doba dana dijete lakše sklizne u negativne obrasce razmišljanja?
Zamolite dijete da jednostavno primijeti negativne misli i bude ih svjesno, bez osude ili brige o njima, na primjer "aha, evo je opet". I zatim nekoliko puta polako i duboko udahne i izdahne kako bi umirilo um.
4. Pomognite djetetu da zamijeni negativne misli onim pozitivnim
Zamjena negativnih misli pozitivnim pomaže prekinuti anksioznost. Na primjer, dijete može svoju misao “Toliko sam nervozan da će mi se svi smijati.“ u trenutku kada ju osvijesti zamijeniti sa misli "Znam da ovo mogu lako napraviti jer sam to vježbao puno puta."
Ovisno o dobi djeteta, tehnike kao što su detektiranje negativnih misli, ponavljanje pozitivnih afirmacija i vježbe disanja mogu biti od velike pomoći djeci.
5. Potražite stručnu pomoć
Uvijek postoje individualne razlike što znači da ne postoji jedinstven pristup smanjenju tjeskobe koji savršeno funkcionira za svu djecu. Situacije su drugačije kao što su i djeca različito osjetljiva na događaje koji izazivaju tjeskobu. U tim slučajevima iskusni psiholog može pomoći prilagođavanjem strategija koje odgovaraju specifičnoj situaciji i osobnosti djeteta.
Uz manje tjeskobe, djeca mogu slobodno učiti, razvijati se i u potpunosti uživati u životu.
Piše: Tamara Žakula, prof. psiholog
Ilustracija: Canva
Comments